This is an old revision of the document!
Protokoli
Protokoli predstavljaju ključnu infrastrukturu svakog oblika komunikacije, bilo da je to interakcija licem u lice, telefonski poziv ili digitalna razmjena e-pošte. Oni oblikuju pravila koja reguliraju prijenos poruka, prilagođena za svaki specifični medij. Na primjer, za uspješnu interpersonalnu komunikaciju, pridržavamo se implicitnih protokola kao što su odabir sugovornika, korištenje zajedničkog jezika, uspostavljanje kontakta očima i poštivanje konvencija o pristojnosti. Mrežni protokoli ne samo da identificiraju izvor i odredište poruke već i definiraju način prijenosa poruke kroz mrežu. To uključuje proces enkapsulacije, kojim se poruka pakira u određeni format koji se sastoji od nula i jedinica te se precizno definira raspored informacija, poput IP zaglavlja.
Protokole možemo na prvu upoznati po njihovoj funkciji:
- Protokoli za mrežnu komunikaciju: Ethernet grupa protokola uključuje različite protokole poput IP-a, Transmission Control Protocol (TCP), HyperText Transfer Protocol (HTTP)…
- Protokoli za mrežnu sigurnost: Štite aplikacijske podatke pomoću autentifikacije i enkripcije. Primjeri protokola s funkcijom sigurnosti uključuju Secure Shell (SSH), Secure Sockets Layer (SSL) i Transport Layer Security (TLS).
- Protokoli za usmjeravanje: Omogućuju razmjenu informacija o rutama i stanju linkova između usmjerivača da bi se odabrala najbolja putanja do odredišne mreže. Primjeri protokola za usmjeravanje uključuju Open Shortest Path First (OSPF) i Border Gateway Protocol (BGP).
- Protokoli za otkrivanje usluga: Protokoli koji se koriste za automatsko otkrivanje uređaja ili usluga. Primjeri protokola za otkrivanje usluga uključuju Dynamic Host Configuration Protocol (DHCP) koji otkriva usluge za dodjelu IP adresa te Domain Name System (DNS) koji se koristi za prevođenje imena web stranica u IP adrese.
OSI model
OSI model, sastavljen od sedam slojeva, pomaže u razumijevanju kompleksnosti operacija mreža, jer razdvaja cijeli proces komunikacije na manje, jednostavnije segmente, od kojih svaki ima svoju ulogu, olakšavajući time konceptualizaciju rada mreže i identificiranje problema. Najopsezniji je i univerzalno pihvaćen mrežni model koji navodi slojeve protokola od vrha (sloj 7) do dna (sloj 1). To je teoretizirani standard za ulogu koju svaki sloj treba ispunjavati kako bi se osigurala doslijednost unutar svih vrsta mrežnih protokola. Opisuje što se mora učiniti na određenom sloju, ali ne i kako bi se to trebalo postići.
Sljedeća tablica prikazuje model.
