This is an old revision of the document!
SSTI
SSTI (Server Side Template Injection) je ranjivost do koje dolazi kada je napadač u mogućnosti iskoristiti sintaksu predloška web aplikacije kako bi umetnuo zlonamjerni teret koji će se izvesti na poslužitelju u obrazac.
Generatori predložaka (eng. template engines) su dizajnirani za generiranje web stranica kombiniranjem fiksnih predložaka s promjenjivim podatcima. Do SSTI-a dolazi kada je korisnički unos nije poslan kao podataka, već je konkateniran direktno u predložak. Ovakav pristup dopušta napadačima da ubacuju proizvoljne upute kako bi manipulirali generatorom predložaka, što im često omogućava da preuzmu kontrolu nad cijelim poslužiteljem.
Detekcija ranjivosti i prikupljanje informacija
Da bi se detektirala SSTI ranjivost na poslužitelju, treba uočiti razlike između odgovora na očekivane podatke i odgovora na bilo koji dani teret. Ukoliko poslužitelj u nekom trenutku vrati grešku, lako je otkriti da je ranjiv te čak i pomoću kojeg generatora predložaka je izveden. Još jedan od pokazatelja ranjivosti je nereflektirani ili nepotpuno reflektirani podatak za kojeg se očekuje da će ga poslužitelj reflektirati.
Jedan od osnovnih pristupa otkrivanju ovakve ranjivosti je zbunjivanje predloška (eng. template fuzzing) umetanjem nizova posebnih znakova često korištenih u predlošku, npr.
${{<%[%'"}}%\
Kako bi se ovakva ranjivost lakše razlikovala od obične XSS ranjivosti, preporuča se umetanje jednostavnih matematičkih operacija. Potrebno je identificirati koji je generator predložaka korišten. To se ostvari isprobavanjem različitih predložaka i čekanja dok neki od njih ne vrati smislen rezultat, primjerice:
{{7*7}}
${7*7}
<%= 7*7 %>
${{7*7}}
#{7*7}
*{7*7}
Iako je broj potencijalnih jezika velik, svi koriste sličnu sintaksu dizajniranu da ne interferira s HTML znakovima.
Ako poslužitelj ne vrati pogreške pri osnovnim pokušajima otkrivanja ranjivosti, potrebno je testirati razne jezično specifične terete i promatrati njihovu interpretaciju na generatoru predložaka. Uobičajen način izvođenja ovake diferencijacije je umetanje jednostavnih matematičkih operacija koristeći sintaksu različitih jezika uz promatranje uspješnosti izvođenja.
Jednom kad je generator predložaka poznat, potrebno je pročitati dokumentaciju predloška kako bi se otkrio najefikasniji pristup napadu. Ključna poglavlja ukljčuju osnovnu sintaksu, sigurnost, listu ugrađenih metoda, funkcija, filtera i varijabli te ekstenzija i/ili plugina. Također je potrebno istražiti okolinu kako bi se otrkilo čemu sve imamo pristup te pronaći objekte u aplikaciji te informacije koje sadrže.
Napad
Nakon što su prikupljene sve potrebne informacije o aplikaciji, moguće je napasti web aplikaciju tradicionalnim metodama penetracijskog testiranja, npr. injekcija predloška za arbitrarnu izradu objekata ili čitanje/pisanje u datotekama, kako bi se otkrila ranjivost svake pojedine funkcije. Dan je jednostavni primjer ranjivog koda:
$output = $twig->render("Dear " . $_GET['name']);
U primjeru se dio predloška generira dinamički putem GET parametra name. S obzirom na to da se sintaksa evaluira na poslužitelju, napadač može postaviti SSTI teret u taj parametar:
http://vulnerable-website.com/?name={{bad-stuff-here}}
PRIMJER: Labos pronađen na internetu
Otvorimo stranicu na adresi https://ssti.secure-cookie.io/
Cilj nam je pomoću SSTI napada izmjeniti svoje ime, a možda i doći do nekih zgodnih podataka. Prvo što unosimo matematičke jednadžbe u polje zaunos teksta kako bismo otkrili predložak, odnosno HTML dokument koji sadrži varijable. U polje unosimo:
{{7*7}}
…i zatim gledamo kako će se interpretirati u predlošku.
Aplikacija izračunava brojeve dane matematičkom jednadžbom i vraća ih kao naše ime. Sad kad znamo koji predložak HTML-a se koristi pa u dvostrukim vitičastim zagradama možemo slati i kompleksnije naredbe. Pokušajmo doći do informacija o sustavu na kojem se nalazi aplikacija te o tehnologijama koje ju pokreću.
Krećemo postepeno i zasad samo pokušamo
{{"foo"}}
. Vidimo da se string normalno evalulirao. Možemo isprobati i bilo koji drugi predložak i uvjeriti se da evaluacija neće proći. Sad pokušajmo saznati u kojem se jeziku mogu prihvatiti naredbe. Ako pošaljemo u vitičastim zagradama “foo”.toUpperCase(), nećemo uspjeti, što znači da ne možemo slati naredbe u Javi. No, ako pokušamo koristiti Python sintaksu i upišemo:
{{"foo".upper()}}
zaista dobijemo rezultat FOO, što znači da možemo slati naredbe u Pythonu.
Ono što sad želimo je doći do Pythonovog os modula jer nam on omogućuje naredbe vezane uz operacijski sustav. Šaljemo naredbu:
{{"foo".__class__.__base__.__subclasses__()[182]
.__init__.__globals__['sys'].modules['os'].popen("ls").read()}}
Raščlanimo ju na dijelove. .class vraća klasu objekta nad kojim je funkcija pozvana (u ovom slučaju 'str'). .base traži ime bazne klase (object). .subclasses vraća listu svih podklasi od object, a nama samo treba klasa na indeksu 182 <class 'warnings.catch_warnings'> jer ona uključuje 'sys' modul, a od njega možemo doći do 'os' modula. Da bismo došli do modula, prvo moramo inicijalizirati objekt te klase (naredbe .init) i dohvatiti globalne varijable te funkcije (naredba .globals). Želimo samo 'sys' pa to navedemo u zagradi pored. 'Sys' modul sadrži metodu modules pa ju pozovemo i navedemo da želimo 'os'. Sad možemp izvesti bilo koju funkciju iz tog modula te biramo ls koji pozovemo preko popen. Na kraju pozovemo read() da bismo zapravo mogli pročitati output.