DHCP

DHCP (Dynamic Host Configuration Protocol) upravljački je protokol koji služi za dinamičku dodjelu IP adrese računalima. Uz to, njegova je uloga konfiguriranje komunikacijskih parametara kao što su maska podmreže, pretpostavljeni usmjeritelj (engl. router), adresa DNS-a i drugi. Prije slanja zahtjeva mrežni administrator mora odrediti raspon adresa koje DHCP poslužitelj može određivati. Time se određuje i broj korisnika koji mogu istodobno biti na mreži jer se istu adresu mogu koristiti različiti korisnici, ali ne istodobno.

DHCP radi na aplikacijskog (najvišem) sloju TCP/IP protokola.

Dodjela adresa radi na načelu klijent-poslužitelj. Nakon što klijentsko računalo zatraži IP adresa od DHCP-poslužitelja kreće mehanizam dodjele. Postoji osam vrsta poruka.

1. DHCP Discover message

2. DHCP Offer message

3. DHCP Request message

4. DHCP Acknowledgement message

5. DHCP negative acknowledgement message

6. DHCP decline

7. DHCP release

8. DHCP inform

Na početku procesa računalo je zatražilo DHCP-poslužitelja da mu dodjeli adresu. Poslužitelj odabire jednu od raspoloživih adresa i potvrđuje računalu dodjelu te adrese. Nakon toga tu adresu prebacuje u skup izdanih (zauzetih) adresa i ona tamo ostaje dokle god računalo ne završi s radom. Nakon završetka rada adresa se vraća u skup slobodnih raspoloživih (slobodnih) adresa i može se dodijeliti nekom drugom.

Važno je da se adrese se dodjeljuju na zahtjev i samo na određeno vrijeme kako se ne bi zauzimali nepotrebni resursi. Vrijeme može biti unaprijed definirano ili se mora osigurati da će klijent vratiti adresu kad prestane s radom.

Prednosti DHCP-a su to što je upravljanje IP adresama centralizirano, dakle sprečava se da više računala istodobno koristi istu adresu. Pojednostavljuje dodavanje novih klijenata u mrežu jer se adresa ne mora dodijeliti ručno. Mogućnost dinamičke dodjele omogućuje ponovno korištenje istih IP adresa, što bitno smanjuje raspon adresa koji treba rezervirati. Ne treba rezervirati adresa dovoljno da svaki korisnik koji se ikad priključi na mrežu dobije različitu adresu, već samo toliko da svaki korisnik koji se istodobno nalazi na mreži ima jedinstvenu adresu.

Nedostatak je činjenica što klijent prihvaća odgovore bilo kojeg poslužitelja. Dakle, ako se netko nađe između klijenta i stvarnog DHCP poslužitelja, moguće je da klijent to ne primijeti. Ta vrsta napada zove se DHCP Spoofing.

Izvori

[1] FER, Predavanja iz kolegija Komunikacijske mreže
[2] https://www.geeksforgeeks.org/dynamic-host-configuration-protocol-dhcp/