CSRF

CSRF (Cross site request forgery) je vrsta napada koja iskorištava ranjivost nastalu zbog nerazlikovanja autentičnih zahtjeva korisnika od krivotvorenih. Najjednostavniji primjer je sljedeći:

Zamislimo da se na adresi

www.example.com

nalazi bankarska aplikacija koja ima funkcionalnost gdje se slanjem GET zahtjeva

www.example.com/transfer?amount=1000&to=receiver_username

šalje količinu novaca u parametru amount s računa korisnika koji je napravio taj zahtjev na račun korisnika s korisničkim računom receiver_username.

Napadač može prilagoditi parametre amount i to u URL-u i poslati takav link žrtvi. Klikom na link, žrtva bi poslala novce napadaču.

Napad bi potencijalno bio moguć i da funkcionalnost koristi POST zahtjev. Pretpostavimo da bankarska aplikacija koristi formu sljedećeg izgleda:

	<form action="/transfer" method="POST">
		<label for="amount">Amount: </label>
		<input type="text" name="amount" id="amount"/>
		<label for="to">To: </label>
	 	<input type="text" name="to" id="amount">
		<input type="submit"/>
	</form>

Zatim kreira svoju lažnu stranicu te na njoj postavi sljedeći obrazac:

	<form action="https://www.example.com/transfer" method="POST">
		<input type="hidden" name="amount" value="1000"/>
		<input type="hidden" name="to" value="attacker">
		<input type="submit" value="REGISTER">
	</form>

Kada bi žrtva posjetila napadačevu stranicu i pokušala se registrirati klikom na gumb REGISTER, poslala bi zahtjev POST prema

www.example.com/transfer

s parametrima amount i to postavljenim na “1000” i “attacker”.

No, slanje ovog zahtjeva je moguće automatizirati tako da ga žrtva pošalje samim posjetom stranice. Npr. dodavanjem funkcije submit u onload atribut u body elementu:

<body onload="document.forms[0].submit()">
	<form...>
	...
	</form>
</body>

Ako je žrtva u trenutku kada posjeti napadačevu stranicu prijavljena u bankarsku aplikaciju i ako je ta aplikacija ranjiva na CSRF napade, novac bi se sa žrtvinog računa prebacio na napadačev.

Osnovni razlog za CSRF napade je da web aplikacija nema implementirane mehanizme po kojima bi mogla razlikovati legitimne od nelegitimnih zahtjeva.

Najbolja zaštita od ovakvih napada je korištenje CSRF tokena. To su nasumično generirane vrijednosti čija u sjednicu korisnika svakim novim zahtjevom i imaju kratak period trajanja. Unutar svakog novog zahtjeva klijent šalje predani token natrag nakon čega poslužitelj provjerava njegovu validnost. Ako je vrijednost ispravna, zahtjev se izvršava i postavlja se novi token. Budući da (ako su CSRF tokeni ispravno implementirani) napadač ne može pogoditi vrijednost CSRF tokena, ne može ni lažirati korisnički zahtjev. CSRF tokeni se često ne postavljaju u HTTP GET zahtjeve zbog čega je bitno da se GET zahtjevima ne može mijenjati stanje u aplikaciji.